30 stu Mješoviti zbor NKG-a sudjelovao na Smotri zborova katoličkih gimnazija
Zborsko je pjevanje stoljetna tradicija Katoličke Crkve i upravo nam o pjevanju kao uzor uzvišene pobožnosti govori psalmist psalma 104.: „Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.“
- studenog, u (za neke) ranim jutarnjim satima, za sve (osim Mateja ) hladne subote, uputila se vesela i raspjevana družina sa svih strana hrvatske prijestolnice, u sigurnim rukama zboru dobro poznatog vozača Hrvoja, na Smotru zborova hrvatskih katoličkih škola u Rijeku. Ta je družina Mješoviti zbor NKG-a, nas 26 zboraša, u pratnji ravnateljice prof. Duvnjak, profesorica Juričić i Bobok te Klare Juričić, koja nam je velikodušno uskočila kao pratnja na klaviru. Oci salezijanci velikodušno su primili hrvatske zborove katoličkih srednjih škola u riječkom SKG-u. Put nije bio dug, a uz dobro i raspjevano društvo ni najmanje naporan! Na putu do Rijeke vidjeli smo i more i sunce i snijeg, i to je nešto što je probudilo djetinju radost i u najozbiljnijim zborašima NKG-a. Došavši u Rijeku, prvo smo se zaputili Majci Božjoj Trsatskoj, a u svetištu su nas dočekale zanimljive i simpatične animatorice koje su nas provele kroz svetište i perivoj oko njega. Nakon posjeta Trsatu uslijedila je zanimljiva vožnja uskim i zakrčenim riječkim ulicama, ali smo na odredište ipak sretno stigli. U školi nas je radosno dočekao još radosniji ravnatelj don Danijel Dragičević i već smo tada mogli naslutiti kakav nas dan čeka. Nakon što smo ostavili “prtljagu” i kratko se okrijepili, krenuli smo put grada iskoristiti kratko, ali slatko slobodno vrijeme prije probe u divnoj crkvi Marije Pomoćnice, građenoj u lombardijskom stilu u kojoj se kasnije održala i sveta misa koju smo složnim glasovima animirali svi mi zboraši okupljeni iz devet katoličkih škola s našim profesorima. Misu je predslavio u koncelebraciji s više svećenika riječki nadbiskup uzoriti gospodin mons. Mate Uzinić. U propovijedi nam je nadbiskup uputio i nekoliko prigodnih riječi: „Mnoge nam stvari već sada ukazuju kakvo je to Kraljevstvo, a to su ljubav, milosrđe, suosjećanje, blizina. Također, i ovo što vi činite – liturgijska pjesma –odjek je nebeske liturgije. Ona nas povezuje i snaži. Neka pjesma bude odraz vašega života, a vaš život odraz Neba kako bi susret s Isusom započeo već sada.“ Na poseban smo način zahvalni i počašćeni što je na svečanom euharistijskom slavlju orguljama ravnao naš bivši učenik, sada postulant HFP svetih Ćirila i Metoda u Slavonskom Brodu, Šimun Benedikt Kopričanec koji je svojom radošću, svestranošću i otvorenošću Božjem naumu, uveličao misno slavlje i čitavu proslavu katoličke pjevačke mladeži Lijepe Naše! Hvala Ti, dragi Šimune. Nakon što smo proslavili Gospodina glasovima ujedinjenim pod ravnanjem naše profesorice Ankice Juričić, uslijedio je najljepši, ali i najstresniji dio dana – spremanje za nastup. Napokon je došao i trenutak kad su sva svjetla bila uperena u nas i imali smo priliku pokazati što smo marljivo spremali proteklih mjeseci, a to su adventski koral Ave maris Stella te engleski prepjev psalma 95. Praise the Lord with joyful song. Predstavili su se naši dragi prijatelji: zborovi katoličkih srednjih škola iz Zagreba, Slavonskog Broda, Splita, Dubrovnika, Virovitice, Osijeka, Požege i Rijeke. Neke su nas izvedbe nasmijale, neke ganule, a neke pripremile srce za iščekivanje Božića svojim slavljeničkim notama. Zaključivši kako su izvedbe dotaknule okupljene i „mekšale ćudi kamene“, uputili smo se za stol jer, iako čovjek ne živi samo o kruhu, ovakav rad zaslužuje biti nagrađen ukusnom hranom, „vrijedan je radnik plaće svoje“. Premda smo svi bili gladni, hrana je pala u drugi plan kad su prijatelji iz Splita i Osijeka započeli feštu s koje se nismo dali otjerati (ravnateljici je to ipak naposljetku pošlo za rukom) pa smo tako u istom tempu nastavili putem do autobusa, ali i u autobusu u kojem se „nismo gasili“ sve do Zagreba, a pjesmom smo prošli sve krajeve Lijepe Naše.
Na kraju ovog putovanja, zahvalni smo dragom Bogu što nas je vodio i okupio, svetoj Ceciliji, zaštitnici crkvenog pjevanja, i svetom Nikoli, zaštitniku putnika, što je dan završio i bolje nego smo očekivali prije odlaska u Rijeku. Doista, u ovomu se zborskom susretu obistinjuje znamenita misao svetoga Augustina „Qui cantat, bis orat – Tko pjeva, dvostruko moli!“ Bijaše ovaj naš susret jedna velika molitva! Za kraj, u zahvalnosti ocu nadbiskupu i don Danijelu za svaki poticaj i upućenu pastirsku riječ, a na poseban način zahvalni dragom Bogu što nas prati svojom ljubavlju i milošću, nastavit ćemo se truditi da naša pjesma uvijek bude usmjerena na veću slavu Božju! Veronika Glavaš 3.d i Matej Mlinarić, 4.b
