Omnes viae Romam ducunt

Nakon mnogo odgađanja na kraju drugog i trećeg razreda, zbog pandemije koronavirusa, mi, maturanti NKG-a, ipak smo uspjeli realizirati odlazak na maturalno putovanje u Rim od 16. do 22. veljače. Puni iščekivanja i radoznalost, krenuli smo 16. 2., a bio je četvrtak već dobrano na izmaku, iz Zagreba prema Italiji. Nakon duže noćne vožnje uz pokoju stanku, oko 9 sati stigli smo u Asiz, naše prvo odredište. Pohodili smo svetište svetoga Franje, možebitno najvećeg sveca Katoličke Crkve, i crkvu Gospe od Anđela (Porcijunkula) u kojoj smo izmolili potpuni porcijunkulski oprost te baziliku svete Klare Asiške, utemeljiteljice časnih sestara klarisa. Nakon milosnog boravka u Asizu ispunjenog nadasve mirom i dobrom, nastavili smo put prema Rimu. Smjestivši se u hotel i okrijepivši se, polako smo skupljali snagu za sve ljepote talijanske prijestolnice koje su nas čekale u narednim danima. Program je bio zaista prekrasan tako da smo uspjeli vidjeti zaista mnogo. Rim obiluje arhitektonskim uspješnicama, ondje sve ima svoju simboliku i svaka je građevina nakićena detaljima. Rim doista ima „ono nešto“ i točno se dade osjetiti onaj epitet Rima kao „Vječnoga grada“. Sakralni su objekti, dakle crkve, gotovo nestvarne, kao da ih nije gradila i ukrašavala ljudska ruka. Divili smo se tim bezbrojnim sakralnim i profanim umijećima što ih je ljudski prst načinio. Od posjećenoga valja svakako izdvojiti antički „Forum Romanum“ i „Amfiteatar Flavijevaca“ te „Panteon“ (sada crkva Presvetog Trojstva), Vatikanske muzeje i Sikstinsku kapelu te Katakombe svetoga Kalista, a od crkvi izdvojio bih svakako predivnu i raskošnu baziliku svetoga Petra, Crkvu svetog Križa jeruzalemskog u kojoj su relikvije Kristova Križa te replika Torinskoga platna, crkvu svetoga Pavla izvan zidina i crkvu Svete Marije Velike, u kojoj je blaženi kardinal Alojzije Stepinac služio mladu misu.  Neopisivo je duhovno iskustvo bilo i na koljenima prijeći 28 stuba kojima je Krist prolazio išavši Pilatu. Također, u nedjelju, 19. 2. na Trgu svetoga Petra u središtu Vatikana s papom Franjom molili smo Angelus. Bilo je lijepo slušati svoga pastira kako upućuje poruke mira i konkretne ljubavi koja se mora ugledati u Božju ljubav prema ljudima. Nakon daljnjega razgleda, sudjelovali smo na hrvatskoj svetoj misi u Papinskom hrvatskom zavodu svetoga Jeronima koji je pod hrvatskom upravom gotovo pet stoljeća, a čiju je gradnju naložio i nadgledao jedini papa hrvatskoga podrijetla, Siksto V.  Uživali smo u talijanskim gastro-specijalitetima i ljepotama talijansko-mediteranskoga mentaliteta. S određenom težinom u srcu, oprostili smo se 21. 2. od Rima i krenuli na posljednje odredište prije povratka u Zagreb, u Padovu. Padova je za hrvatski narod veoma važna. Ondje je djelovao jedan od najvećih hrvatskih svetaca, sv. Leopold Bogdan Mandić. Ovaj veliki čovjek niska rasta nikada se nije želio odreći hrvatske domovine, a svoj je život posvetio ispovijedanju i nastojanju oko ekumenizma i pomirenja sviju Crkava. Također, u Padovi je i bazilika i svetište svetoga Antuna, koji je, iako nije Hrvat, jedan od kod nas najpoznatijih i najomiljenijih svetaca. Iako u Padovi nitko nije ništa izgubio, svejedno smo tog svjetskoga sveca, poznatog po izrazitim intelektualnim sposobnostima, molili za zagovor u učenju i svim drugim izazovima mladenaštva. Zatim smo se zaputili prema Zagrebu, a taj je povratak, hvala Bogu, bio veoma veseo i nadasve raspjevan. Ovaj je maturalac bio doista lijep i ispunjen, plodonosan, urodio je novim intergeneracijskim poznanstvima i mnogim drugim dobrima. Na poseban način zahvaljujemo našim razrednicima, profesoricama Ćepulić, Gabelić i Novak te profesoru Grgiću, koji su se brinuli da sve protekne u najboljem redu, da budemo sigurni i uvijek na broju. Također, zahvalni smo i našem vodiču, gospodinu Ivici, od kojega smo mnogo čuli i naučili te gospodi vozačima koji su nas tako lijepo i mirno vozili po svim destinacijama i sretno nas dovezli kućama. Mnogo bi se ovdje još moglo pisati, ali valja nam štogod ostaviti i za „Ostvarenja“…

Na kraju svega, hvala dobrome Bogu koji nam je dao da možemo putovati i blagoslovio nas lijepim vremenom i radosnim zajedništvom!

Matej Mlinarić, 4.b