Naš blaženik profesor IVAN MERZ

Ivan Merz rođen je 16. prosinca 1896. godine u Banjoj Luci, u Bosni i Hercegovini. Maturirao je 1914. godine u rodnom gradu. Počinje studirati pravo i književnost u Beču 1914., ali Prvi svjetski rat prekida mu studij. Mobiliziran je i poslan na bojište. Proživljava sve patnje rata na fronti u Italiji od 1916. do 1918. U susretu s trpljenjem doživljava potpuno obraćenje Bogu. Nakon rata, 1919. godine, nastavlja studij književnosti u Beču i potom studira u Parizu na Sorboni i Katoličkom institutu od 1920. do 1922., gdje već provodi svetački život. Iz Pariza piše majci: „Katolička vjera je moje životno zvanje.“ Po završetku studija dolazi u Zagreb 1922. i postaje profesor francuskoga i njemačkog jezika u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji gdje predaje sve do prelaska u vječnost. Doktorirao je 1923. na Zagrebačkom sveučilištu disertacijom pisanom na francuskom jeziku o utjecaju liturgije na francuske pisce.

 

Osobit interes pokazivao je za liturgiju. Kako je i sam naveo, to je mjesto susreta s Bogom; ona je vrhunac umjetničkoga ostvarenja. Bez imalo predrasuda i ograničenja prihvaća vjeru Crkve u stvarno Kristovo postojanje u euharistiji te u svom dnevniku piše kako je „Pričest izvor života!“. Zbog toga su „žrtva“, „euharistija“ i „apostolat“ tri riječi koje i danas stoje uklesane na njegovu grobu.

 

Ivan Merz sve svoje slobodno vrijeme posvećuje odgoju hrvatske mladeži u katoličkoj organizaciji Hrvatski orlovski savez, a u javnost uvodi nov način razmišljanja, osjećanja i prosuđivanja kroz duhovne okvire. U svome odgojnom radu s mladima, napose posljednjih godina života, Ivan je veliku pozornost posvećivao moralnim problemima. Proučavao je sve ono što su crkveno učiteljstvo, pape i biskupi po svijetu o tome pisali i naučavali. Posebna mu je briga bila da kod mladih stvori ispravne pojmove i shvaćanje ljubavi, braka, čistoće i seksualnosti.

 

Na samrti je prikazao Bogu svoj život kao žrtvu za hrvatsku mladež. Umro je u Zagrebu 10. svibnja 1928. u 32. godini, na glasu svetosti. Njegov svetački primjer i žrtva života donijeli su obilne plodove. Mnogi su mladi nastavili ostvarivati njegovu duhovnu baštinu, kako to svjedoči i natpis s vijenca koji su mu mladi postavili na grob: „Hvala ti, Orle Kristov, što si nam pokazao put k Suncu.“ Grob mu se nalazi u bazilici Srca Isusova u Zagrebu, kamo je posljednjih šest godina života svakodnevno odlazio na sv. misu i sv. pričest. Brojne milosti i uslišanja dogodili su se po njegovu zagovoru.
Iza sebe je ostavio neizbrisiv trag o kojem svjedoče mnoge knjige, članci te imena kojima su ga nazivali: „Svjetlo na gori“, „Vitez Božji“, „Brat vitez“, „Anđeo tješitelj“, „Vitez Krista Kralja“, „Papin čovjek“, „Božji čovjek“, samo su neka od njih. O njegovu životu ponajviše saznajemo iz dnevnika koji je počeo voditi u svojoj sedamnaestoj godini i koji je pisao sve do zrele dobi. Dnevnik nam otkriva njegov duševni razvoj, intelektualne i moralne probleme s kojima se suočavao, svaki korak prema životnim vrijednostima i prema Bogu. On nam pokazuje kako se svecem ne rađa, već postaje.

 

Njegovi posmrtni ostatci danas se nalaze u bazilici Srca Isusova u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici.

 

Postupak za proglašenje Ivana Merza blaženim i svetim započeo je u Zagrebu još 1958. godine, a od 1986. nastavlja se u Rimu. Papa Ivan Pavao II. prilikom posjeta zagrebačkoj katedrali 10. rujna 1994. godine opisao ga je kao „istaknutog laika u svjedočenju evanđelja“ dok ga je papa Benedikt XVI. u apostolskoj pobudnici „Sacramentum caritatis“ uvrstio među 18 velikih svetaca Katoličke Crkve koji su se posebno istaknuli u štovanju euharistije, iako u tom trenu Merz nije bio proglašen svetim.

 

Literatura:

1. Blaženi Ivan Merz. Zagrebačka nadbiskupija. Pristupljeno 4. 5. 2020. <http://www.zg-nadbiskupija.hr/sveci-i-blazenici-crkve-u-hrvata/blazeni-ivan-merz>.

2. Ivan Merz – biografija i galerija. Humanitarna udruga Ivan Merz. Pristupljeno 4. 5. 2020. <http://www.udrugaivanmerz.hr/ivan-merz-biografija.php>.

3. Merz, Ivan, bl.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 4. 5. 2020.
<http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40261>.

4. Merz. I. Dnevnik : 1914. – 1928. Zagreb : Postulatura za kanonizaciju blaženoga Ivana Merza : Filozofski fakultet Družbe Isusove : Glas Koncila, 2014.