Ljubomir Maraković

Bio je hrvatski književni i kazališni kritičar i povjesničar. Rodio se 17. lipnja 1887. godine u Topuskom gdje je proveo djetinjstvo. U Beču završava studij slavistike i germanistike, a ondje i doktorira 1909. godine temom o „Vili Slovinki“ J. Barakovića. Jedan je od osnivača Hrvatskog katoličkog pokreta, a kao njegov pristaša u Beču četiri godine uređuje katolički časopis „Luč“. Kao gimnazijski profesor predavao je u Banja Luci i Zagrebu. U Zagrebu je dvadeset godina uređivao „Hrvatsku prosvjetu“, a od 1941. bio je urednik za film, poredbenu književnost i teoriju književnosti „Hrvatske enciklopedije“. Od 1944. predavao je kao profesor na Visokoj pedagoškoj školi u Zagrebu, a od 1949. bio je profesor na Interdijecezanskoj nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu. Preminuo je 22. veljače 1959. godine.

 

U svom književnom opusu broji mnoga djela, većinom drame čiju ljubav gaji još iz svoje rane mladosti. Pokazuje se kao zagovaratelj katoličke književnosti, a ta oznaka nije uključivala samo književnost koju pišu katolici, nego i književnost kršćanske katoličke poruke i nadahnuća. Nedvojbeno, Maraković je cijeloga života ostao predan svojim idealima kojima je prevladavao teška vremena i radi kojih su i njegove patnje imale smisla. Zbog svojih
uvjerenja i svog knjiženog opusa dobio je i pridjev „katolički književnik“.

 

Literatura:
1. Maraković, Ljubomir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod
Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 9. 6. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38753>.
2. Ljubomir Maraković. Metelgrad. Pristupljeno 9. 6. 2020.
<https://library.foi.hr/m3/mda1.php?B=1&css=&dlib=&vrsta=&grupa=&H=&rbr=&A=0000007272>.
3. Opus zaboravljenoga kritičara. Matica hrvatska. Pristupljeno 9. 6. 2020.
<http://www.matica.hr/vijenac/245/opus-zaboravljenoga-kriticara-12079/>.