Jakov Ćuk rođen je 14. srpnja 1907. u gradu Varaždinu. Ondje je završio osnovnu školu i prva četiri razreda gimnazije, a zatim 1922. pristupio franjevcima Provincije sv. Ćirila i Metoda. Nakon novicijata na Trsatu vraća se u Zagreb i završava više razrede gimnazije i maturu 1927. u Nadbiskupskoj gimnaziji. Diplomirao je na bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1932., a zatim pohađa studij biologije i čiste filozofije do 1935. te odlazi u Beč gdje je doktorirao 1938. godine. Te iste godine vraća se u Zagreb i diplomira na studiju biologije. Za svećenika je zaređen 1932., a četiri godine kasnije postaje profesor u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Varaždinu, u kojoj je predavao pravopis, zemljopis, geologiju, higijenu i vjeronauk. Nakon kraćeg bolovanja od tuberkuloze umire u svom rodnom gradu 9. siječnja 1940. u svojoj 32. godini života.
Redovnički nazvan Bonaventura, ostavio je mnogo rukopisa beletristike i relativno sređenu zbirku filozofskih zapisa pod naslovom „Autostudij“. Također je želio napisati sintezu suvremene filozofske i religiozne misli nizom različitih djela: eseja, drama, romana… Dovršio je samo roman „Metafizički monasi“, koji je uvod u sintezu umjetničkog djela „Missa triumphalis“. Njegove književne sposobnosti bile su nagrađivane na natječaju Sveučilišta u Zagrebu gdje je kao student 1931. bio nagrađen za rad „Najznamenitiji estetičari Čehoslovačke i Jugoslavije prema mojoj definiciji umjetnosti“. Također je uređivao i dječji časopis „Anđeo čuvar“, ali i pisao studije i polemike u časopisima „Corona“, „Glasnik sv. Franje i „Hrvatska straža“. Ono po čemu je danas poznat svakako je njegova poezija koju je pisao na kajkavskom i književnom jeziku, a iz njegovog opusa ističe se pjesma „Hoću li i ja u raj“ koja je i nekoliko puta uglazbljena.
Hoću li, Gospode, i ja u raj?
Želim, ali sve se bojim,
Jer tamo će biti slava i sjaj,
A ja na niskom stojim!
Već ako imaš gdjekoji kutić,
I to je mnogo za me,
Stisnut ću tamo se, suh ko prutić,
Usko je moje rame.
Nikome neću praviti sjene,
Bez buke bi to bilo;
Gospode, ne zaboravi mene,
Ako to ti je milo.
Ako ti nije milo prisuće
Takova odrpanca,
Pusti, da bar na vratima kuće
Čekam kojeg Tvojeg znanca.
Da ga zamolim, da za me moli.
A ako se ni to ne da,
Ja ću svejedno čekati doli,
Već i poradi reda!
Pa kad uđu, kojim je dato,
I mjesta biti neće:
Nebo je malo, al ništa zato…
Srce je Tvoje veće!
Literatura:
Tko je bio redovnik po kojem je veliki o. Duda dobio ime? Duhovna carstva Bonaventure Ćuka. Glas Koncila. Pristupljeno 5. 6. 2020.
<https://www.glas-koncila.hr/tko-je-bio-redovnik-po-kojem-je-veliki-o-duda-dobio-ime-duhovna-carstva-bonaventure-cuka/>.