Vjekoslav Bajsić rođen je 11. veljače 1924. u Čakovcu gdje je završio osnovnu školu. Srednjoškolsko obrazovanje završio je u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu 1942. godine kao sjemeništarac. Već je u tim godinama svojim misaonim i duhovnim napisima pobudio zanimanje poglavara i odgojitelja koji ga nakon mature šalju u Rim da studira teologiju na Papinskom sveučilištu Gregorijani. Ondje je i doktorirao na filozofsko-teološkom fakultetu. Od 1962. godine započeo je predavačku karijeru na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu pri Katedri za filozofiju. Na tom je fakultetu ostao do svoje mirovine, a veliki napor uložio je u službu bibliotekara trudeći se da posve sam obnovi fakultetsku knjižnicu i podigne je na razinu ugledne akademske ustanove. Također je dvije godine bio i dekan istoga fakulteta.
Sudjelovao je i nastupao na mnogima simpozijima i tečajevima, a ispisao je brojne studije i članke kojima je obogatio znanstvene i stručne revije. U svojim je spisima problematizirao granična pitanja teologije i prirodnih znanosti te odnos znanja i vjere, uz naglasak na integralno razumijevanje čovjeka i povijesti. Svećenikom je postao 1948. godine u Rimu ali, s obzirom na njegov posao, nije mu bilo dano da pastoralno djeluje unutar klasičnih crkvenih
struktura. Veliki doprinos ostavio je u Kršćanskoj sadašnjosti, ponajviše radeći na prijevodima, korekturi i ostalim izdavačkim poslovima. Umro je u 20. svibnja 1994. u Zagrebu kao cijenjeni hrvatski filozof i teolog.
Literatura:
1. Bajsić, Vjekoslav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 9. 6. 2020.
<http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5325>.
2. Ćurić, Josip. In memoriam prof. dr. Vjekoslav Bajsić (11. II. 1924. – 20. V. 1994.). Bogoslovska smotra, Vol. 65 (1995), 1, str. 175-177. Pristupljeno 9. 6. 2020.
<https://hrcak.srce.hr/34301>.